Davno nekad, kad sam išla u Njemačkoj u srednju školu, domaćinstvo je bilo obavezan predmet za ženski dio đačke populacije. Za muškarce je bio obavezan werken (shop na engleskom) za koji nisam sigurna kako bi se prevelo na bhs.
Uglavnom, koliko sam bila dobra (štreberka, jel’) u akademskim predmetima, toliko sam bila anti-talent za sve što je bilo praktično.
U jednom neslavnom navratu, profesorica nije nikako mogla da odgonetne kako je goblen kod svih bio prav, a samo kod mene kriv i pored mustre koju sam pratila.
A kad smo pravili čuvenu njemačku Kartoffel salatu, čak dvije profesorice su konstatovale da je moj kuhani krompir bio tvrđi poslije nego prije kuhanja.
Malo nakon te traume s krompirom sam otišla u suprotnom pravcu: kompot sam kuhala dva sata (kao da je grah u pitanju, a ne voće), i vjerovatno bih kuhala i duže da mama nije došla kući i prekinula tu agoniju.
I, da ne zaboravim prvi put kad sam mužu za rođendan pravila tortu: fil je bio toliko tečan, da ni u zamrzivaču nije mogao da se stegne. Moja mama je tada tužno zaključila da diže ruke od mene i da sam na svu sreću krenula nekim drugim, manje praktičnim putem što se tiče obrazovanja i profesije.
No, nekoliko godina kasnije i mama je priznala da ipak nije sve propalo i da ima nade i za mene, a sada ponosno kaže da kolače i torte pravim bolje od nje. Ne bih ja išla baš tako daleko, ali da sam od potpunog nedostatka talenta uspjela da napravim nešto, jesam.
Smiješno da je nešto takvo, ne tako davno, bilo u njemačkim školama. Danas bi mogao biti izborni predmet na koji bi mogla ići oba spola, zašto da ne? Sviđa mi se da se u školama nešto radi, a ne samo sjedi u klupama. Sorry, znam da nije tema ovog posta, ja se razvezala.
Sve se može s dobrom prakrom. Meni isto kolači često “ne uspiju” jer uvijek svojevoljno mijenjam recept, tj. stavljam manje šećera ili margarina i to radim namjerno, al ukusni su, samo izgledom nisu nešto.
Iako nisam bila dobra iz domaćinstva, meni je bilo vrlo zanimljivo da je taj predmet u Njemačkoj bio gotovo potpuno praksa, a kod nas isključivo teorija. Tako nam je u većini srednjih škola i fakulteta, što za ljude koji nisu sa Balkana neshvatljivo.
praksom*
Haha, rekla bih da su te svi ti neslavni pokušaji, zapravo, učinili upornijom u nastojanjima da naučiš kuhati 😁
Ne predajem se ja tek tako. 😆