Kad sam vidjela da je glavna šefica na kalendar našeg tima stavila hitni sastanak, znala sam da je posrijedi nešto veoma loše jer dobre vijesti mogu uvijek sačekati, a loše se po svojoj prirodi često moraju odmah saopćiti.
Nažalost, bila sam u pravu i dobili smo nagoru moguću vijest: jedan član našeg tima je upravo izvršio suicid.
Ono što je uslijedilo je duboki šok. Nevjerica. Nedostatak riječi.
Suze. Mnogo suza.
I bezbroj pitanja na koja nikad nećemo dobiti odgovore.
Vraćam sliku našeg posljednjeg razgovora. Kao i inače, bio je drag, učtiv, duhovit, uvijek rad da pomogne.
Sa bolom i gorčinom mislim na njegovu obitelj i djecu. Kad je nama koji smo “samo” radili s njim ovako teško, kako je tek njima sad kad im se cijeli svijet srušio.
iskreno mi je zao 🙁
Hvala 💔
Ljudima koji ostaju tugu pojačava to što se zapitaju kako nisam vidio/la, kako nisam osjetio/la, a kad odrasli ljudi odlaze nerijetko je to gotovo nemoguće osjetiti. Taj premor i odustajanje ostane duboko zaključan i veoma tih.
Žao mi je MSKS. Porodici njegovoj puno snage želim, mnogo, da ovo prebrode u zajedništvu i međusobnoj podršci iako ožiljak trajan ostaje. Vama, da se još više vežete kao tim, da osluškujete potrebe jedni drugih.
Neka mu dragi Bog podari mir🙏
Amin 🙏
Baš tužno 🙁
Jučer gledam kampanju za osvještenost mentalnog zdravlja kod muškaraca, američka kampanja. Kontam… oni su jednostavno uvjetovani da šute i potiskuju
Da, realnost i kulturološka i svaka druga je surova…💔
Ovo je tako tužno za pročitati. Moj rođak se 2019 upucao dvocjevkom, nikad ga neću preboliti.I danas dan sam u šoku, jer taj momak je bio tako dobar i uvijek nasmijan.To je ono da nikad ne znamo šta ko nosi u sebi…
Oni koji ispoljavaju nerijetko su zaštićeniji Senjora.
Zabrinjavajući su gotovo uvijek tihi i blagi u svakodnevnom ponašanju, bar kada je riječ o odraslom dobu, a na njih najmanje obraćamo pažnju, valjda smeteni od ovih prvih tipova ličnosti.
Žalosno i strašno i sve ostalo što je Vasionka rekla puno bolje nego što bih ja ikad mogla…
Joj moja jedna drugarica je poplacala sve račune, ostavila svojima neke poklone, pisma da nisu oni krivi i predozirala se lijekovima za spavanje… to je bila NAJRASPOLOŽENIJA osoba u raji! Niko je nikad nenasmijanu nije vidio
Pa, negdje je i logično. Izrazito je teško nositi takav karakter, da nikada, baš nikada nisi težak drugome, nego da je tvoja uloga da saslušaš i oraspoložiš.
Oni su heroji, žao mi je što nismo društveno senzibilizirani da ovo imamo u vidu😥
Duša draga, pored tolikog bola i patnje, bila je odgovorna i obazriva i nije htjela da neko drugi ima osjećaj krivice. 😔
Nikome sa strane to nikad neće biti jasno – zašto, kako, kako nismo vidjeli, zašto nismo vidjeli… najužoj obitelji je kudikamo teže….
Drago Hedl u svojoj knjizi “Matija” sve to najbolje opisuje na vlastitom primjeru…
Tražila pdf i nisam mogla pronaći, a vjerujem da je baš dobra knjiga.
kupila sam jer sam Seniorki čitala….
teško je za čitat…
istovremeno, poznajem osobu koja je zbog silnog pritiska napustila doktorski studij u Chicagu, završila PhD u Londonu, da bi se nakon svih tih godina potpuno maknula iz mikrobiologije… situacija te osobe vrlo slična Matijinoj….
Tako da vjerujem da malen broj ljudi može razumjeti što se dešava tim ljudima… ogroman pritisak, ogromna očekivanja okoline….
Zao mi je…. 🙁